Old Wizard

Šta žene žele?

Posted in reči o ljubavi by OldWizard on October 13th, 2007

Kakvu osobu žena želi da sretne? Evo možda
nekih odgovora:

“Ljubitelj žena, ali koji vodi računa da sačuva svoju ličnost; čovek koji obožava da vodi ljubav, ali to smatra ciljem a ne sredstvom za opuštanje; koji traži zadovoljstvo u uživanju, i mnogo više od zadovoljstva: samoostvarenje, festival, muziku čula.”

Ili ako ti neka žena kaže ovako nešto, moraš da joj veruješ:

“Ostao si mi u uspomeni kao neki momak koji poznaje žene, koji ih shvata, koji ih voli, koji je upućen i koji ih upućuje. To je bilo jasno čim su se tvoje oči spustile na mene. Svakako si jedan od onih koji uživaju u ljubavi. Suviše mi je poznat muški pogled. Mnogi od njih su napadni, pohotni, libidinozni. Ima i onih plašljivih, koji te gutaju; uspaljenih, koji te siluju. A ti, opet, kao da si mislio: “Ovo je od one vrste lepote koja bi mi savršeno odgovarala. Šteta. Da imam vremena… Da nisam zauzet…”"

ow_07101301.jpg

Poruke…

Posted in reči o ljubavi by OldWizard on October 10th, 2007

Evo par stvari koje možete poslati voljenoj osobi

  • Žene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kiša jutarnja ali u naš život ulazite kao pljusci nošeni vihorima. Preko vaših belih telesa peni se bučno život naš, zaustavlja se u virove i pada strmoglavce.
  • Zašto bih plakao, ali ponekad uvek sama od sebe u more padne od milion još jedna topla suza za tebe.
  • Ti samo spavaj, spavaj tako usamljena, poljem snova topla daleka, da mogu znaš da bi od sebe pustio te, kao list da letiš usamljena nebom hladnih tuđih uzdaha, da mogu znaš da bi od sebe pustio te.
  • Slabosti, ime ti je žena.
  • Ja mislim na te – i to dušu blaži,
    no tu na zemlji, tebi slicnih nema,
    pa i kad bi se našla – izabrana lepotom, darom i delima slavna,
    Ta tebi ipak ne bi bila ravna…
  • Neka zenica oka moga bude gnezdo lepote tvoje.
ow_07101001.jpg
Tagged with: , , ,

Ko sluša reči kad duše govore…?

Posted in reči o ljubavi by OldWizard on October 7th, 2007

Jednoj divnoj ženi za koju nisam ni slutio da postoji, koju nisam poznavao, koju sam sasvim slučajno upoznao u momentu kada su i zvezde imale neki čudan raspored na nebu, kada je vreme stalo i svetovi najavili svoje skoro rušenje. U nekom zaprepašćujućem momentu beskraja kada smo već oboje imali neke svoje živote od kojih baš nije lako pobeći. U momentu kada sam bio i živ i živeći mrtav. U trenu kada su sve iluzije bile srušene i život išao nekim svojim uhodanim tokom. U trenutku kada je u udaljenom sazvežđu Oriona blesnula jedna nova zvezda, a anđeli skoro već počeli da se navikavaju na tugu.

Znam da mi nećete verovati, i da se ovo obično ljudima ne dešava. Znam, i ja sam do pre neki dan verovao u to.

Samim stvaranjem Bog nas je raspolovio, stvorio muško i žensko, stvorio dva sveta koja se u beskonačnosti traže. Ali, vidite ja sam tu svoju polovinu našao. Bio je to trenutak ali bol za njom će biti večan, kao i ushićenje koje prevazilazi dejstvo svih droga. Nikada se nismo videli ali već znamo jedno o drugome više nego što i Bog zna o nama samima. Više nisu čak ni reči potrebne. Jer ko sluša reči kada duše govore…?

Preuzeto sa sajta http://mislioljubavi.blog.hr