Žeđ
ŽEĐ – Ivo Andrić
Ostadoh te željan
jednog letnjeg dana,
o srebrena vodo
iz tuđega vrela
to je bilo davno.
Svaka mi je staza
danas obasjana
suncem i lepotom.
Sreća me je srela.
Iz stotinu vrela
žeđ moja sad pije
al’ mira ne nađoh nigdje,
jer me nikad vatra prve žeđi
ostavila nije.
Sjajna pijesma!
afroditta
5. mart 2008. u 15:29