Andrić
Andrićevi “Znakovi pored puta” predstavljaju preteču današnjih blogova jer je on tu zapisivao trenutne misli, zapažanja… Evo par stvari iz te knjige po mom izboru:
- Osećam stid zbog nepoznatog propusta, zaboravljenog greha, tajne sramote koja je skrivana i zatrpavana kroz naraštaje i koja se probudila noćas u mojoj svesti i potresla moje biće do mračnog dna
- Starim koliko moram, podmlađujem se koliko mogu
- Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća
- Stvar nije u tome što on malo govori, nego i ono što rekne ne kazuje ništa, ne samo o njemu nego ni o čemu drugom na svetu
- Svetiti se životu – zaboravom
- - Šta radi tvoja žalost dok ti spavaš?
- Bdi i čeka. A kad izgubi strpljenje, budi me. - Ugasite priču i fantaziju kao dimljivu lampu. Sviće.
- Nisu uvek laki ni prijatni putevi na koje nas odvodi naša mašta.
- Trgnuo sam se i uzbudio duboko u sebi; sav predeo je dobio novi izgled i moje misli sasvim drugi pravac.
- Tek što je zašlo sunce i izbledeo jedan od najlepših zalazaka na svetu, pade neka noć, puna neizvesnosti i drhtavice i sa njom bezimeni, bezmerni jad kratkog života bez cilja i smisla i misao na smrt kao izbavljenje.
- Želeo je da svuda bude i sve vidi, a nije voleo da putuje. Celog života razapinjala ga je ta protivrečnost. I umro je, a nije uspeo da joj nađe rešenje.
