Jesen
Evo pronađoh se u jednoj pesmi, a i jesen polako stiže, tako da je baš pravo vreme za:
Prošla je ljubav, stišale se strasti,
I ljubav s njima, sve je bliža kraju
Drukčije sada tvoje oči sjaju -
U njima nema ni sile ni vlasti.
Ja čujem: naša srca biju tiše,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi,
Hladan, bez duše, bez vatre i krvi,
K’o da mi zbori: nema ljeta više!
Za društvo nekad ne bješe nam stalo,
O sebi samo govorasmo dugo
No danas, draga, sve je, sve je drugo
Sada smo mudri i zborimo malo…
Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada.
U srcu našem ni jednog slavulja
Tu hladan vjetar svele ruže ljulja
I mrtvo lišće po humkama pada…
Slucajno sam naisla na blog, googlajucu nesto, ali kada sam vidjela tvoj izbor poezije morala sam da napisem ovo.. jer sve pjesme koje imas iydojene ovdje ja imam izdvojene kao omiljene u jednoj svesci koja tome sluzi..
mozda ti se svidi i ova
“Žeđ”, Ivo Andrić
Ostadoh te željan
jednog letnjeg dana,
o srebrena vodo
iz tuđega vrela
to je bilo davno.
Svaka mi je staza
danas obasjana
suncem i lepotom.
Sreća me je srela.
Iz stotinu vrela
žeđ moja sad pije
al’ mira ne nađoh nigdje,
jer me nikad vatra prve žeđi
ostavila nije.
Svidela mi se pesma i evo pišem novi post…